Bloma Psihoterapija nastala je iz prijateljstva, zajedničke radoznalosti i želje da razumemo čoveka u njegovoj celovitosti.
Upoznale smo se tokom studija Transakcione analize. Taj period nam je pružio strukturu i teorijsko znanje, ali i otvorio potrebu da terapijski rad doživimo dublje.
Vođene tom potragom, svaka od nas je pronašla svoj put:
Ivana je svoj put nastavila kroz geštalt psihoterapiju, gde je otkrila važnost svesnosti i sadašnjeg trenutka, kao i značaj odnosa između terapeuta i klijenta kao mesta iz kojeg se promene prirodno razvijaju.
Senka je nastavila kroz relaciono-integrativnu psihoterapiju gde je pronašla značaj u odnosu i povezanosti, u prostoru gde postajemo svesni sebe kroz kontakt sa drugim i u toj svesnosti otvaramo prostor za promenu.
Naši putevi su prirodno nastavljali da se ukrštaju kroz razgovore o terapiji, životu i onome što znači biti u stvarnom kontaktu sa sobom i drugima. Vremenom smo prepoznale da nas vodi ista ideja: isceljenje se ne dešava kroz tehniku, već iz odnosa u kojem je osoba oseća viđeno, saslušano i prihvaćeno.
Naša vizija je da stvorimo prostor koji će biti mesto stvarnog susreta gde prisutnost, poverenje i odnos otvaraju put promeni i rastu.
Naša vizija
U Bloma Psihoterapiji gledamo na čoveka kao na celinu gde telo, misli, emocije i duh su u stalnom razgovoru. Verujemo da svaki deo ima svoj glas i da svi zajedno čine priču koja zaslužuje da bude saslušana.
Naš cilj nije da popravljamo, već da razumemo i prihvatimo.
Želimo da stvorimo prostor u kojem prisutnost, sigurnost i poverenje omogućavaju osobi da se ponovo poveže sa sobom autentično i stvarno, bez pritiska da bude bolja ili drugačija.
U geštalt i relaciono-integrativnoj psihoterapiji verujemo da se promena dešava u kontaktu, kroz odnos dvoje ljudi koji se zaista sretnu. Terapija tada postaje dijalog u kojem svesnost, empatija i prisutnost omogućavaju osobi da razume svoje potrebe, kao i sposobnost da se poveže.
Isceljenje za nas nije cilj koji treba dostići, već proces koji se odvija kada smo dočekani sa pažnjom i radoznalošću. U razgovoru i terapeut i klijent učestvuju u zajedničkom iskustvu, oboje utiču jedno na drugo, oblikuju se i uče zajedno.
Terapeut stoji uz klijenta, prisutan i otvoren da zajedno istraže iskustva, osete povezanost i budu dodirnuti onim sto nastaje u njihovom susretu. Takav odnos ne proizlazi iz uloge stručnjaka, već iz susreta u kojem postoji autentičnost, ranjivost i poverenje.
Terapija postaje prostor u kojem se obnavlja kontakt sa sobom, sa drugim i sa svetom.
Verujemo da se u tom prostoru, u razgovoru koji nastaje između dvoje ljudi, rađa ono što leči.
