Geštalt terapija
Geštalt terapiju su sredinom dvadesetog veka utemeljili Fritz Perls, Laura Perls i Paul Goodman, sa idejom da terapija bude živa, prisutna i zasnovana na stvarnom susretu dve osobe. Polazili su od shvatanja da se čovek ne može razumeti odvojeno od svojih odnosa, tela, emocija i okruženja u kome živi.
Geštalt terapija je psihoterapijski pristup koji se oslanja tri glavne metode: fenomenološku, dijalošku i teoriju polja.
Fenomenološki pristup znači da se u terapiji istražuje lični doživljaj klijenta, bez procenjivanja, tumačenja ili nametanja značenja. Važno je istažiti kako osoba doživljava svoje iskustvo.
Dijaloški metod govori o važnosti odnosa između terapeuta i klijenta. U geštalt terapiji ovaj odnos ima centralno mesto. Naglšava da terapeut nije neko ko zna bolje već osoba koja u autentičnom dijalogu sa klijentom pomaže da se prepoznaju obrasci koji se često pojavljuju i u drugim životnim odnosima.
Teorija polja se zasniva na posmatranju čoveka u kontekstu njegovog života, odnosa i okruženja. Ne postoji osoba ,, izolovana od sveta” jer smo uvek u odnosu da drugima, sobom, situacijama u kojim živimo. To znači da izazovi ne posmatraju kao lični ,,nedostaci”, već kao način prilagođavanja određenim životnim okolnostima.
Geštalt terapija usmerava pažnju na sadašnji trenutak.
Iako klijent može donositi teme i iskustva iz prošlosti, kao i predstave, brige ili očekivanja vezane za budućnost, ona se u terapiji istražuju kroz to kako se javljaju u sadašnjem iskustvu — u emocijama, telesnim senzacijama i u odnosu sa terapeutom. Često se dešava da se prošli odnosi, konflikti i osećanja ponovo aktiviraju u terapijskom kontaktu, što omogućava da se oni sagledaju, razumeju i integrišu na nov način.
Iskustvene tehnike koje se koriste u geštalt terapiji pomažu osobi da se bavi svojim izazovima u sadašnjem trenutku, umesto da o njima samo govori. To mogu biti usmeravanje pažnje na telesni doživljaj, rad sa emocijama u trenutku kada se pojavljuju, dijalog sa različitim delovima sebe, rad sa unutrašnjim konfliktima, snovima, slikama i metaforama, kao i poznata tehnika prazne stolice. Sve tehnike se koriste fleksibilno, u skladu sa potrebama, granicama i tempom klijenta.
Prema geštalt pristupu, čovek postoji u odnosu i osećaj identiteta gradi upravo kroz kontakt sa drugima. Zbog toga je ovaj pristup relacijski. U skladu sa tim, posebna pažnja u Geštalt terapiji posvećuje se kontaktu između terapeuta i klijenta. Promene se ne dešavaju kroz savete ili gotova rešenja, već kroz odnos u kome se različiti izazovi razumeju, doživljavaju i integrišu. Upravo u toj relaciji klijent može da iskusi drugačiji način bivanja u odnosu - više prisutnosti, jasnoće i autentičnosti što se kasnije prenosi i u svakodnevni život.
